Nagradu „Fritz Jahr” za istraživanje i promociju Europske bioetike zajednički dodjeljuje Dokumentacijsko-istraživački centar za europsku bioetiku „Fritz Jahr“ i Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku jednom godišnje počevši s 2016. godinom.
Nagrada je nazvana po njemačkom teologu i učitelju Fritzu Jahru (1895.-1953.) koji je 1926. prvi koncipirao pojam bioetike (njem. Bio-Ethik) i dodjeljuje se za doprinos istraživanju i promidžbi europske bioetike, dakle, „šire varijante“ bioetike koja se bavi odnosima čovjeka prema cjelokupnom živome svijetu. Jahrov koncept bioetike uključivao je i bioetički imperativ „Poštuj svako živo biće kao svrhu samu po sebi i, ako je moguće, odnosi se prema njemu kao takvome”.



Za nagradu mogu biti nominirani pojedinačni znanstvenici ili institucije (organizacije) koji se ističu prema trudu, kvaliteti i postignućima u znanstvenom istraživanju i promociji europske bioetike. Dobitnik nagrade se odabire temeljem prijedloga međunarodnog povjerenstva koje se sastoji od pet stručnjaka u području bioetike. Aktualni sastav povjerenstva čine dvoje bioetičara iz Rijeke, te po jedan iz Zagreba, Novoga Sada i Barcelone. Dodjela nagrade održava se u Dokumentacijsko-istraživački centar za europsku bioetiku „Fritz Jahr“, a dobitnik tradicionalno održava i pozvano plenarno predavanje na Lošinjskim danima bioetike.
Nagrada „Fritz Jahr” sastoji se od diplome i statue Ravnoteža na kojoj se nalazi potpis Fritza Jahra. Nagradu su dizajnirali Jan Pavlović i Maša Milovac iz Zagreba, kao simbol uravnoteženosti i utopijske ravnopravnosti vrijednosti. Statua Ravnoteža sastoji se od dva jednostavna geometrijska tijela (kvadra i valjka) i izvedena je u drvu, a dodjeljuje se u ambalaži od recikliranih ostataka kartona, kako bi se naglasile dvije osnovne vrijednosti koje promiče ova nagrada – kvalitetu i održivost.
Prošli dobitnici
2023. Eleni Kalokairinou, Grčka

Eleni Kalokairinou je završila preddiplomski studiji Filozofije pri Sveučilištu u Ateni i potom je upisala poslijediplomski studij pri Sveučilištu Exeter, Velika Britanija, u sklopu kojeg se specijalizirala u području suvremene moralne filozofije. U sklopu svoje bogate akademske karijere predavala je na Sveučilištu u Kreti, Grčka, Sveučilištu u Cipru i Aristotle Sveučilištu u Thessaloniki, Grčka. Najvažniji istraživački interesi profesorice Kalokairinou su filozofija, meta-etika, moralna filozofija, primijenjena etika, medicinska etika i bioetika (pogotovo bioetička pitanja na početku i kraju života, genetske tehnologije i istraživanjima na ljudskim embrijima i matičnim stanicama). Posebni doprinos profesorice Kalokairinou u polju bioetike je u isticanju utjecaja antičke filozofije na bioetiku, što istražuje u velikom broju članaka i znanstvenih knjiga među kojima su The influence of the ancient Greek thought on contemporary Bioethics, Tracing the roots of European Bioethics back to the Ancient Greek philosophers – physicians, Are the roots of the universal understanding of morality and law under threat? i Fritz Jahr’s Bioethical Imperative: Its Origin, Point and Influence. Profesorica je angažirana u radu nekoliko etičkih odbora i odnaša dužnost predsjednice Hellenic Philosophical Society.
2022. Christian Byk, Francuska

U svojoj dugogodišnjoj karijeri Christian Byk odnašao je dužnosti suca u Francuskoj te više od 10 godina bio voditelj francuske delegacije u Odboru za bioetiku Vijeća Europe, nakon čega postaje posebni savjetnik glavnog tajnika Vijeća Europe i razrađuje prvi nacrt Europske konvencije o biomedicini i ljudskim pravima. Također, Byk je obnašao dužnost potpredsjednika i predsjednika UNESCO-vog Međuvladinog odbora za bioetiku (2015-2019). Od 1989. godine nalazi se na čelu International Association of Law, Ethics and Science, a bio je i jedan od osnivača International Association of Bioethics. Akademska karijera Christiana Byka započela je pri Institute of Legal and Philosophical Sciences na Sveučilištu Sorbonne gdje se posvetio pitanjima bio-zakona. U sklopu svoje doktorske disertacije Byk je uspoređivao zakonske modele u kontekstu bio-zakona u Sjevernoj Americi i Europi. Autor je 12 knjiga i više od 300 članaka iz područja prava, bioetike i etike znanosti te glavni urednik znanstvenih časopisa International Journal of Bioethics and Ethics of Science i Journal of Law, Health and Society.
2021. Thomas Sören Hoffmann, Njemačka

Thomas Sören Hoffmann profesorom je filozofije pri Sveučilištu na daljinu u Hagenu. Studirao je filozofiju, teologiju i talijanistiku u Tübingenu, Beču i Bonnu, radio u Bonnu i Bochumu, a kao gostujući profesor predavao u Austriji i Argentini. Suosnivačem je zagrebačkog Referentnog centra za bioetiku u jugoistočnoj Europi i serije konferencija Bioetičkog foruma jugoistočne Europe, a sada vodi Ljetnu školu integrativne bioetike. U nastojanju da bioetiku etablira kao znanost koja prevladava uobičajene podjele na discipline, Thomas Hoffmann je, u tijesnoj suradnji sa zagrebačkim kolegama, začetnikom, zagovornikom i neumornim promotorom integrativne bioetike.
Intervju s dobitnikom je dostupan ovdje.
2020. Luisella Battaglia, Italija

Luisella Battaglia je profesorica moralne filozofije Sveučilišta u Genovi i autorica brojnih knjiga i članaka o bioetici. Članica je talijanskog Nacionalnog povjerenstva za bioetiku od 1999. Godine 1993. je utemeljila Talijanski institut za bioetiku, 2001. Nacionalnu konferenciju o bioetici u školi, a 2017. manifestaciju Festival bioetike. Godine 2019. predsjednik Republike Italije dodijelio joj je naslov komendatora. Osobit interes Luisella Battaglia pokazuje u području životinjskih prava.
Intervju s dobitnicom možete pročitati ovdje.
2019. Michael Cheng-tek Tai, Tajvan

Profesor Michael Cheng-Tek Tai doktorirao je na Sveučilištu Concordia u Montrealu, Kanada u području komparativne etike. Tijekom svoje dugogodišnje karijere, predavao je na raznim sveučilištima među kojima su Sveučilište Concordia u Montrealu, King College u Tennesseeju i Sveučilište u Saskatoonu u Kanadi, a nakon povratka na rodni Tajvan obnašao je vodeće uloge na Sveučilištu Chungshan Medical, uključujući dužnost dekana Fakulteta medicinskih humanističkih znanosti i društvenih znanosti. Profesor Tai obnašao je dužnost predsjednika International Society for Clinical Bioethics (2006-2010), sudjeluje u radu raznih etički odbora, a svojim znanjem je pridonio radu niza međunarodnih znanstvenih časopisa iz područja bioetike poput Journal of Medical Ethics (Velika Britanija), Jahr – European Journal of Bioethics (Hrvatska), Medicine and Philosophy (Kina), Medical Education, Tzuchi Journal of Medicine (Tajvan) i Formosan Journal of Medical Humanities. Autor je brojnih znanstvenih radova i više od 10 knjiga među kojima je i The Way of Asian Bioethics.
O dodjeli nagrade više pročitajte ovdje, a intervju s dobitnikom je dostupan ovdje.
2018. Fernando Lolas Stepke, Čile

Prof. dr. Fernando Lolas Stepke je psihijatar, specijalist za psihosomatsku medicinu školovan u Njemačkoj i SAD-u (stipendist zaklada Humboldt i Fogarty) i vjerojatno najpoznatiji bioetičar Latinske Amerike. Počasni je doktor nekoliko sveučilišta u Argentini, Brazilu i Peruu. Bio je prorektor i ravnatelj Interdisciplinarnog centra za bioetičke studije i Programa globalne bioetike Instituta za međunarodne studije Sveučilišta u Čileu. Redoviti je član Čileanske akademije za jezik i dopisni član Kraljevske španjolske akademije. Član je Međunarodnog povjerenstva za bioetiku UNESCO-a, etičkih povjerenstava Svjetske udruge za psihijatriju i Svjetske federacije udruga za biološku psihijatriju. Glavni je urednik časopisa Acta Bioethica. Zamjenik je direktora čileanskog Visokog vijeća za obrazovanje. Obnašao je visoke dužnosti u Panameričkoj zdravstvenoj organizaciji (PAHO), Svjetskoj udruzi za socijalnu psihijatriju i dr. Povodom primitka nagrade Fritz Jahr, prof. dr. Lolas Stepke održao je 18. Svibnja 2018. predavanje „Anthropological Medicine of the Heidelberg School“.
O dodjeli nagrade više pročitajte ovdje, a intervju s dobitnikom je dostupan ovdje.
2017. José Roberto Goldim, Brazil

José Roberto Goldim je profesor bioetike na Medicinskom fakultetu Katoličkog sveučilišta u Rio Grande do Sulu i predsjednik Etičkog odbora za istraživanja Kliničke bolnice u Porto Alegreu, Brazil. Iako je istraživačku karijeru započeo u područjima farmakologije i kardiologije, nakon suradnje s prof. Joaquimom Clotetom, koja rezultira osnivanjem prvih dva brazilska Etička odbora za istraživanja u Porto Alegreu, profesor Goldim se posvećuje istraživanju bioetike. Goldim je doktorirao 1999. godine istraživši pitanje informiranog pristanka, a poseban doprinos bioetici je napravio 2004. godine prevođenjem rada Franza Jahra iz 1927. godine na portugalski jezik. Autor je koncepta “kompleksne bioetike”, koji zagovara pragmatičan pristup bioetici primjenjiv u stvarnom svijetu u donošenju odluka u zdravstvu i istraživanju, blisko idejama koje se promoviraju u sklopu integrativne bioetike. Prilikom primanja nagrade Fritz Jahr Goldim je naglasio važnost međunarodne suradnje u bioetici, ističući potrebu za rješavanjem međukulturnih pitanja kroz zajedničke projekte i želju za razvijanjem suradnje između bioetičkih grupa u Rijeci i Porto Alegreu.
O dodjeli nagrade više pročitajte ovdje, a intervju s dobitnikom je dostupan ovdje.
2016. Hans-Martin Sass, Njemačka/SAD

© Novi List
Hans-Martin Sass (1935-2023) je bio profesor emeritus pri Sveučilištu u Ruhru, Bochum, Njemačka i istraživač na Kennedy instituta za etiku pri Sveučilištu u Georgetownu, u Sjedinjenim Američkim Državama. U Njemačkoj je Hans-Martin osnovao Bochumski centar za medicinsku etiku, Akademiju za etiku u medicini u Göttingenu, bio je dio uredništva znanstvenih časopisa Ethics in Practice i Medical-Ethical Materials, te bio voditelj General German Society for Philosophy (1975.-1981.). Godine 1985. i 2001. postao je profesor na Narodnom sveučilištu Kine i Pekinškom medicinskom sveučilištu. Za svoj rad, uključujući desetak knjiga i više od 250 radova, Hans-Martin Sass je odlikovan titulom Viteza pravde Reda svetog Ivana te Ordenom zasluga.
Intervju s dobitnikom možete pročitati ovdje.