Nagradu „Fritz Jahr” za istraživanje i promociju Europske bioetike zajednički dodjeljuje Dokumentacijsko-istraživački centar za europsku bioetiku „Fritz Jahr“ i Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku jednom godišnje počevši s 2016. godinom.
Nagrada je nazvana po njemačkom teologu i učitelju Fritzu Jahru (1895.-1953.) koji je 1926. prvi koncipirao pojam bioetike (njem. Bio-Ethik) i dodjeljuje se za doprinos istraživanju i promidžbi europske bioetike, dakle, „šire varijante“ bioetike koja se bavi odnosima čovjeka prema cjelokupnom živome svijetu. Jahrov koncept bioetike uključivao je i bioetički imperativ „Poštuj svako živo biće kao svrhu samu po sebi i, ako je moguće, odnosi se prema njemu kao takvome”.
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-2.png)
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-3.png)
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-4.png)
Za nagradu mogu biti nominirani pojedinačni znanstvenici ili institucije (organizacije) koji se ističu prema trudu, kvaliteti i postignućima u znanstvenom istraživanju i promociji europske bioetike. Dobitnik nagrade se odabire temeljem prijedloga međunarodnog povjerenstva koje se sastoji od pet stručnjaka u području bioetike. Aktualni sastav povjerenstva čine dvoje bioetičara iz Rijeke, te po jedan iz Zagreba, Novoga Sada i Barcelone. Dodjela nagrade održava se u Dokumentacijsko-istraživački centar za europsku bioetiku „Fritz Jahr“, a dobitnik tradicionalno održava i pozvano plenarno predavanje na Lošinjskim danima bioetike.
Nagrada „Fritz Jahr” sastoji se od diplome i statue Ravnoteža na kojoj se nalazi potpis Fritza Jahra. Nagradu su dizajnirali Jan Pavlović i Maša Milovac iz Zagreba, kao simbol uravnoteženosti i utopijske ravnopravnosti vrijednosti. Statua Ravnoteža sastoji se od dva jednostavna geometrijska tijela (kvadra i valjka) i izvedena je u drvu, a dodjeljuje se u ambalaži od recikliranih ostataka kartona, kako bi se naglasile dvije osnovne vrijednosti koje promiče ova nagrada – kvalitetu i održivost.
Prošli dobitnici
2023. Eleni Kalokairinou, Grčka
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-5.png)
Eleni Kalokairinou je završila preddiplomski studiji Filozofije pri Sveučilištu u Ateni i potom je upisala poslijediplomski studij pri Sveučilištu Exeter, Velika Britanija, u sklopu kojeg se specijalizirala u području suvremene moralne filozofije. U sklopu svoje bogate akademske karijere predavala je na Sveučilištu u Kreti, Grčka, Sveučilištu u Cipru i Aristotle Sveučilištu u Thessaloniki, Grčka. Najvažniji istraživački interesi profesorice Kalokairinou su filozofija, meta-etika, moralna filozofija, primijenjena etika, medicinska etika i bioetika (pogotovo bioetička pitanja na početku i kraju života, genetske tehnologije i istraživanjima na ljudskim embrijima i matičnim stanicama). Posebni doprinos profesorice Kalokairinou u polju bioetike je u isticanju utjecaja antičke filozofije na bioetiku, što istražuje u velikom broju članaka i znanstvenih knjiga među kojima su The influence of the ancient Greek thought on contemporary Bioethics, Tracing the roots of European Bioethics back to the Ancient Greek philosophers – physicians, Are the roots of the universal understanding of morality and law under threat? i Fritz Jahr’s Bioethical Imperative: Its Origin, Point and Influence. Profesorica je angažirana u radu nekoliko etičkih odbora i odnaša dužnost predsjednice Hellenic Philosophical Society.
2022. Christian Byk, Francuska
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-6.png)
U svojoj dugogodišnjoj karijeri Christian Byk odnašao je dužnosti suca u Francuskoj te više od 10 godina bio voditelj francuske delegacije u Odboru za bioetiku Vijeća Europe, nakon čega postaje posebni savjetnik glavnog tajnika Vijeća Europe i razrađuje prvi nacrt Europske konvencije o biomedicini i ljudskim pravima. Također, Byk je obnašao dužnost potpredsjednika i predsjednika UNESCO-vog Međuvladinog odbora za bioetiku (2015-2019). Od 1989. godine nalazi se na čelu International Association of Law, Ethics and Science, a bio je i jedan od osnivača International Association of Bioethics. Akademska karijera Christiana Byka započela je pri Institute of Legal and Philosophical Sciences na Sveučilištu Sorbonne gdje se posvetio pitanjima bio-zakona. U sklopu svoje doktorske disertacije Byk je uspoređivao zakonske modele u kontekstu bio-zakona u Sjevernoj Americi i Europi. Autor je 12 knjiga i više od 300 članaka iz područja prava, bioetike i etike znanosti te glavni urednik znanstvenih časopisa International Journal of Bioethics and Ethics of Science i Journal of Law, Health and Society.
2021. Thomas Sören Hoffmann, Njemačka
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-7.png)
Thomas Sören Hoffmann profesorom je filozofije pri Sveučilištu na daljinu u Hagenu. Studirao je filozofiju, teologiju i talijanistiku u Tübingenu, Beču i Bonnu, radio u Bonnu i Bochumu, a kao gostujući profesor predavao u Austriji i Argentini. Suosnivačem je zagrebačkog Referentnog centra za bioetiku u jugoistočnoj Europi i serije konferencija Bioetičkog foruma jugoistočne Europe, a sada vodi Ljetnu školu integrativne bioetike. U nastojanju da bioetiku etablira kao znanost koja prevladava uobičajene podjele na discipline, Thomas Hoffmann je, u tijesnoj suradnji sa zagrebačkim kolegama, začetnikom, zagovornikom i neumornim promotorom integrativne bioetike.
Intervju s dobitnikom je dostupan ovdje.
2020. Luisella Battaglia, Italija
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-8.png)
Luisella Battaglia je profesorica moralne filozofije Sveučilišta u Genovi i autorica brojnih knjiga i članaka o bioetici. Članica je talijanskog Nacionalnog povjerenstva za bioetiku od 1999. Godine 1993. je utemeljila Talijanski institut za bioetiku, 2001. Nacionalnu konferenciju o bioetici u školi, a 2017. manifestaciju Festival bioetike. Godine 2019. predsjednik Republike Italije dodijelio joj je naslov komendatora. Osobit interes Luisella Battaglia pokazuje u području životinjskih prava.
Intervju s dobitnicom možete pročitati ovdje.
2019. Michael Cheng-tek Tai, Tajvan
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-9.png)
Profesor Michael Cheng-Tek Tai doktorirao je na Sveučilištu Concordia u Montrealu, Kanada u području komparativne etike. Tijekom svoje dugogodišnje karijere, predavao je na raznim sveučilištima među kojima su Sveučilište Concordia u Montrealu, King College u Tennesseeju i Sveučilište u Saskatoonu u Kanadi, a nakon povratka na rodni Tajvan obnašao je vodeće uloge na Sveučilištu Chungshan Medical, uključujući dužnost dekana Fakulteta medicinskih humanističkih znanosti i društvenih znanosti. Profesor Tai obnašao je dužnost predsjednika International Society for Clinical Bioethics (2006-2010), sudjeluje u radu raznih etički odbora, a svojim znanjem je pridonio radu niza međunarodnih znanstvenih časopisa iz područja bioetike poput Journal of Medical Ethics (Velika Britanija), Jahr – European Journal of Bioethics (Hrvatska), Medicine and Philosophy (Kina), Medical Education, Tzuchi Journal of Medicine (Tajvan) i Formosan Journal of Medical Humanities. Autor je brojnih znanstvenih radova i više od 10 knjiga među kojima je i The Way of Asian Bioethics.
O dodjeli nagrade više pročitajte ovdje, a intervju s dobitnikom je dostupan ovdje.
2018. Fernando Lolas Stepke, Čile
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-12.png)
Prof. dr. Fernando Lolas Stepke je psihijatar, specijalist za psihosomatsku medicinu školovan u Njemačkoj i SAD-u (stipendist zaklada Humboldt i Fogarty) i vjerojatno najpoznatiji bioetičar Latinske Amerike. Počasni je doktor nekoliko sveučilišta u Argentini, Brazilu i Peruu. Bio je prorektor i ravnatelj Interdisciplinarnog centra za bioetičke studije i Programa globalne bioetike Instituta za međunarodne studije Sveučilišta u Čileu. Redoviti je član Čileanske akademije za jezik i dopisni član Kraljevske španjolske akademije. Član je Međunarodnog povjerenstva za bioetiku UNESCO-a, etičkih povjerenstava Svjetske udruge za psihijatriju i Svjetske federacije udruga za biološku psihijatriju. Glavni je urednik časopisa Acta Bioethica. Zamjenik je direktora čileanskog Visokog vijeća za obrazovanje. Obnašao je visoke dužnosti u Panameričkoj zdravstvenoj organizaciji (PAHO), Svjetskoj udruzi za socijalnu psihijatriju i dr. Povodom primitka nagrade Fritz Jahr, prof. dr. Lolas Stepke održao je 18. Svibnja 2018. predavanje „Anthropological Medicine of the Heidelberg School“.
O dodjeli nagrade više pročitajte ovdje, a intervju s dobitnikom je dostupan ovdje.
2017. José Roberto Goldim, Brazil
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-10.png)
José Roberto Goldim je profesor bioetike na Medicinskom fakultetu Katoličkog sveučilišta u Rio Grande do Sulu i predsjednik Etičkog odbora za istraživanja Kliničke bolnice u Porto Alegreu, Brazil. Iako je istraživačku karijeru započeo u područjima farmakologije i kardiologije, nakon suradnje s prof. Joaquimom Clotetom, koja rezultira osnivanjem prvih dva brazilska Etička odbora za istraživanja u Porto Alegreu, profesor Goldim se posvećuje istraživanju bioetike. Goldim je doktorirao 1999. godine istraživši pitanje informiranog pristanka, a poseban doprinos bioetici je napravio 2004. godine prevođenjem rada Franza Jahra iz 1927. godine na portugalski jezik. Autor je koncepta “kompleksne bioetike”, koji zagovara pragmatičan pristup bioetici primjenjiv u stvarnom svijetu u donošenju odluka u zdravstvu i istraživanju, blisko idejama koje se promoviraju u sklopu integrativne bioetike. Prilikom primanja nagrade Fritz Jahr Goldim je naglasio važnost međunarodne suradnje u bioetici, ističući potrebu za rješavanjem međukulturnih pitanja kroz zajedničke projekte i želju za razvijanjem suradnje između bioetičkih grupa u Rijeci i Porto Alegreu.
O dodjeli nagrade više pročitajte ovdje, a intervju s dobitnikom je dostupan ovdje.
2016. Hans-Martin Sass, Njemačka/SAD
![](https://fzsri.uniri.hr/wp-content/uploads/2024/07/image-11.png)
© Novi List
Hans-Martin Sass (1935-2023) je bio profesor emeritus pri Sveučilištu u Ruhru, Bochum, Njemačka i istraživač na Kennedy instituta za etiku pri Sveučilištu u Georgetownu, u Sjedinjenim Američkim Državama. U Njemačkoj je Hans-Martin osnovao Bochumski centar za medicinsku etiku, Akademiju za etiku u medicini u Göttingenu, bio je dio uredništva znanstvenih časopisa Ethics in Practice i Medical-Ethical Materials, te bio voditelj General German Society for Philosophy (1975.-1981.). Godine 1985. i 2001. postao je profesor na Narodnom sveučilištu Kine i Pekinškom medicinskom sveučilištu. Za svoj rad, uključujući desetak knjiga i više od 250 radova, Hans-Martin Sass je odlikovan titulom Viteza pravde Reda svetog Ivana te Ordenom zasluga.
Intervju s dobitnikom možete pročitati ovdje.